-Autor: Milan Ružić
Šta se to otvorilo i prosulo po Srbiji? Odakle ovoliki šljam uvijen u ukrasni papir? Ko nam uvali toliku nekulturu i natjera nas da je kao kulturu shvatimo?
Kakve se to rečenice sa televizije čuju? Kome smo sve ovo dali da javno misli, a nema čime? Čijih smo se to slika nagledali, a nijedna nas nikada nije morala interesovati? U koju to rupu upadosmo i dozvolismo da nam je prikazuju kao vilu? U čija se odijela oblačimo kada nam ih mogu sjutra oduzeti? Gdje smo skrenuli, pa u ovoj zemlji najbolje žive oni najgori čije se djelovanje kreće na liniji između prostačkog i umobolnog? Kakvi nam to ljudi naplaćuju svoja nedjela, a mi ih sa apetitom plaćamo?
Takvi ljudi su ušli i u kulturu – jedini preostali hram koji nas može odbraniti! Ako nam i to opogane, a već velikim dijelom jesu, čemu mi da se nadamo? Kako ostati normalan u zemlji u kojoj se jedna reklama vrti na televiziji na svakih petnaest minuta, a u kojoj nam dijete poručuje: „Postanite slavni preko noći!“ Kakva je to Srbija u kojoj pjevačica za nastup, da bi bila što bolje odjevena, mora da se razodijeva? Koji su to filmovi koje finansira ova zemlja, a snimaju se kako bi baš Srbiju što više popljuvali?
U kojoj to Srbiji svi redom pjevaju, a niko više ni zbog čega ne plače iako bi svako imao za čim, za kim i zbog čega?! Kada je naša mjera postala medijska slava, a najgluplja izjava prerasla u najslušaniju?
Kako ljudi bez ikakvog talenta opsjedaju ekrane, a ljudi sa talentom rade na ulici? Kako se osjeća doktor nauka kada u njegovu ispruženu ruku na ulici, neki od najneukijih ubaci pokoji dinar, jer je slavan, pa ima?
Gdje su granice našeg neukusa? Otkad postadosmo kante za đubre koje pohotno gutaju svo ovo smeće koje nam se plasira od ljudi koji nikada ništa nisu napravili osim gluposti? Kad počesmo da aplaudiramo na tekstove od tri rečenice, sačinjene od po pet riječi od kojih svaka ima bar po jednu, ako nikakvu drugu, a ono barem pravopisnu grešku? Gdje smo se to uputili ako za najgore plaćamo kartu, a prazne su nam sale na poetskim večerima koje su uz to i besplatne? U kom to periodu naša usmena književnost postadoše pjesme o gaćama i automobilima? Sa koljena na koljeno se prenose pjesme o golim koljenima!
Kako to da su svi fakultetski obrazovani, a pola naroda je napismeno? Otkud to da smo svi nezaposleni, a kafići su nam uvijek puni? Kakva djeca odrastaju u Srbiji ako od roditelja traže za izlaske, a ne moraju da kupuju udžbenike? Što mi ovu državu i dalje zovemo Srbijom, kada je možemo nazvati Robijom?
Mi smo robovi svega onoga što nikada, nigdje i nikome nije valjalo, pa smo se mi obavezali da to baštinimo, jer niko drugi nije htio! Svoje smo odbacili, jer nije u trendu! Neki novi klinci, ne svi, uklapaju se u svjetske trendove, kako modne, tako i „umjetničke“, a za te prohtjeve njihovi roditelji leđa polome na njivama kako bi im dali novac, iako će se prvim dinarom tih istih roditelja odreći kao balasta koji koči njihov napredak ni u šta!
Ko nama stoji na braniku, ako ga još uvijek imamo? Postoji stvar koja se zove „kultura življenja“, ali mi smo svaku kulturu protjerali, pa sad i živimo onako kako na internetu vidimo da treba!
Kažu da će budući naraštaji u Srbiji biti „izgubljene generacije“! Neće! Buduće generacije će biti „pronađene generacije“ – djeca pronađena na đubrištu i olupinama srpske kulture!
I ne bi ovog teksta ni bilo da ne vidjeh jednog od predstavnika te nove „srpske“ kulture – oblajhanu plagijatorku glasa za sve osim za pjevanje, sumnjive prošlosti sa sumnjivim tipovima, sa više odjeće skinute sa sebe nego obučene, sa više plastike nego na otpadu, sa manje ukusa nego što ga ima voda, sa više bestidnih snimaka i slika nego porno industrija, sa manje talenta od netalentovanih, sa više ukradenih pjesama od onih koje se snime u Srbiji za godinu dana – i takva jedna „ikona nove srpske kulture“, našla je za shodno da nekome kaže: „Sram te bilo“! Ako nijedna druga, ova rečenica je cio naš polom i odgovor na svako postavljeno pitanje! Ukoliko se nešto uskoro ne učini, na toj rečenici takve osobe će skončati Srbija… Ako već nije!
Prije ću biti neslavan i nebitan za taj novi svijet, nego zastiđe svojih roditelja, sramota predaka i slavni dželat svoje zemlje!
wwwiskra.co